Aromaterapija ima dugu i bogatu povijest koja seže unatrag tisućama godina i obuhvaća različite kulture i civilizacije diljem svijeta. Ova tehnika korištenja esencijalnih ulja i mirisnih biljaka za postizanje balansa, pronašla je svoje mjesto u mnogim drevnim civilizacijama.
Eterična biljna ulja zapravo su tekući ekstrakti dobiveni iz cvjetova, lišća, plodova, stabiljke ili korijena raznih biljakaa. Drevne civilizacije poput egipatske, kineske, indijske i rimske već su koristile aromaterapiju u razne svrhe. Egipatski faraoni primjenjivali su aromatična ulja u kozmetici, medicini i religijskim obredima, a to je bilo posebice važno kod ukopa preminulih faraona. U Indiji, aromaterapija je bila srž Ayurvedske medicine tisućama godina, gdje su esencijalna ulja koristila za postizanje ravnoteže tijela i duha.
Povijest aromaterapije
Tijekom srednjeg vijeka, korištenje mirisnih tvari i esencijalnih ulja postala je šire prihvaćena praksa u Europi. Pretpostavlja se da je takav utjecaj na Europu imao Bliski Istok, s kojim su europljani u to vrijeme redovito trgovali. U Renesansi su europski ljekarnici i liječnici razvijali svoje metode primjene mirisnih tvari u medicini, a švicarski liječnik Paracelsus smatra se jednim od pionira aromaterapije u Europi.
No, suvremena aromaterapija postala je prepoznatljiva tijekom 20. stoljeća zahvaljujući radu francuskog kemičara i biokemičara René-Mauricea Gattefossea. On je slučajno otkrio ljekovita svojstva lavande na svojoj koži i potaknuo daljnja istraživanja u tom smjeru. Naime, kada se ovaj liječnik opekao, sasvim je slučajno umjesto vode opeklinu tretirao esencijalnim uljem lavande, pri čemu je osjetio olakšanje.
Današnja aromaterapija kombinira otkrića moderne znanosti i medicine s tradicionalnim (drevnim) metodama primjene. Esencijalna ulja koriste se za širok spektar svrha, od kojih su najpoznatije opuštanje, smanjenje stresa, liječenje kožnih problema i poboljšanje koncentracije. Popularna je u svijetu wellnessa, spa industriji, kozmetici i alternativnoj medicini, pružajući ljudima mogućnost postizanja ravnoteže i blagostanja putem mirisa i prirodnih svojstava esencijalnih ulja. Aromaterapija je tako postala holistički pristup unutarnjem i vanjskom zdravlju koji nas povezuje s prirodom i njezinim mirisima.
Miris i emocije
Mirisni (olfaktivni) receptori u nosu povezani su s dijelovima mozga odgovornim za emocije i pamćenje. To znači da mirisi mogu značajno utjecati na naše raspoloženje i doživljaj okoline. Kroz aromaterapiju, možemo koristiti odabrana mirisna ulja kako bismo postigli željeni emocionalni učinak – kod sebe ili drugih u našoj okolini.
Primjerice, jeste li primijetili kako u većini mjesta za masažu ili spa prostori mirišu na lavandu ili sandalovinu? Esencijalno ulje lavande često se koristi za opuštanje i smanjenje stresa, dok (s druge strane) citrusni mirisi poput limuna i naranče mogu podići raspoloženje i potaknuti energiju. Mirisi poput ružmarina i eukaliptusa koriste se za pročišćavanje dišnih puteva, olakšavanje glavobolje i poticanje koncentracije.
Holistički pristup zdravlju i ljepoti
Aromaterapija se često opisuje kao holistički pristup zdravlju i ljepoti jer se ne fokusira samo na simptome, već gleda na
cjelokupno stanje osobe. Kroz pravilnu
primjenu esencijalnih ulja možemo postići ravnotežu tijela i uma, što posljedično pozitivno utječe na našu kožu, kosu i opću ljepotu.
Neka eterična ulja poput čajevca i lavande koriste se za njegu kože i kose, dok ulja poput ružmarina mogu potaknuti cirkulaciju i poboljšati tonus kože. Isto tako, eterično ulje ružmarina može pomoći rastu kose i umiriti pojavu peruti (ukoliko se u šamponiranje uključi i masaža vlasišta ovim eteričnim uljem).
Zima je savršeno vrijeme za istraživanje aromaterapije, jer većinu vremena provodimo u zatvorenim prostorima. Neka vaša kupaona i spavaća soba postanu prava oaza mira i opuštanja, gdje ćete se moći oporaviti od stresne svakodnevice.
